Najpoznatiji pesme na engleskom jeziku

Na engleskom poezija je nezamisliva bez Robert Frost.

«Robert Lee Frost Robert Lee Frost 26. mart 1874, San Francisco — 29. Jan 1963, Boston, MA) — jedan od najvećih pjesnika u povijesti SAD-a, četiri puta dobitnik Pulitzerove nagrade,» — kaže Wikipedia.

Neću je nosio čitač sa detaljnim biografiju autora, ako želite možete lako pronaći sebe u istom Wikipediji. Pričajmo o radu Roberta Frosta. U kulturi svijeta ona postaje dio svoj ​​rad pod nazivom The Road Not Taken Ova filozofskih i istovremeno vrlo jednostavan pjesma govori o pitanju izbora i odluke koje je potrebno da se svima. U američkim školama i fakultetima se često citira u ceremonijama mature, želeći da učenici i studenti jučerašnjeg puno sreće u odabiru načina života:

Two roads diverged in a yellow wood,
And sorry I could not travel both
And be one traveler, long I stood
And looked down one as far as I could
To where it bent in the undergrowth.

Then took the other, as just as fair,
And having perhaps the better claim,
Because it was grassy and wanted wear;
Though as for that the passing there
Had worn them really about the same.

And both that morning equally lay
In leaves no step had trodden black.
Oh, I kept the first for another day!
Yet knowing how way leads on to way,
I doubted if I should ever come back.

I shall be telling this with a sigh
Somewhere ages and ages hence:
Two roads diverged in a wood, and I—
I took the one less traveled by,
And that has made all the difference.

C uschestvuet toliko verzije književnog prevođenja ove pesme. Vrlo često novice autora i prevoditelja okušati o ovom proizvodu. Želim da vam ponuditi prevod Gregory Kruzhkova.

Drugi način

U jesen šumi, na raskršću,
Bilo je to, pomislio sam, na prijelazu;
Bilo je dva puta, a svijet je bio širok,
Međutim, nisam mogao podijeliti u dva,
I ja sam morao odlučiti na nešto.

Izabrao sam put koji je vodio na desno
I, okrećući, on je nestao u gustiš.
Neugažen, možda, bilo je
I više činilo mi se, zarastao;
A ipak, obojica su bili zarasli.

I oba privukla, oduševljene oka
Dry ostavlja labave žutilo.
Ostavio sam drugi u rezervi,
Iako je pogodio u taj čas,
To je teško slučaj će pasti.

Sjećam se jednog dana
Distant Forest jutros:
Bilo je to još jedna staza prije mene,
Ali sam odlučio da se kotrlja na desno —
I to riješeno sve.

Zanimljivo, The Road Not Taken više nego jednom na ekranu u filmovima. Ovdje je izvadak iz filma «Društvo mrtvih pesnika» Dead Poets Society u kojem je novi eksentrichny učitelj John Keating, čije metode nastave književnosti su vrlo različite od tradicionalne, kaže svojim igračima o važnosti sposobnost da naprave svoj ​​izbor, tražiti sebe, meditirati, ne prilagodi konvencionalne mudrosti jednostavno zato što to rade svi.

Još jedna pjesma, koju želim da pričam o danas se zove If i napisao Rudyard Kipling.

If you can keep your head when all about you
Are losing theirs and blaming it on you,
If you can trust yourself when all men doubt you,
But make allowance for their doubting too;
If you can wait and not be tired by waiting,
Or being lied about, don’t deal in lies,
Or being hated don’t give way to hating,
And yet don’t look too good, nor talk too wise:
If you can dream-and not make dreams your master;
If you can think-and not make thoughts your aim,
If you can meet with Triumph and Disaster
And treat those two impostors just the same;
If you can bear to hear the truth you’ve spoken
Twisted by knaves to make a trap for fools,
Or watch the things you gave your life to, broken,
And stoop and build ’em up with worn-out tools:
If you can make one heap of all your winnings
And risk it on one turn of pitch-and-toss,
And lose, and start again at your beginnings
And never breathe a word about your loss;
If you can force your heart and nerve and sinew
To serve your turn long after they are gone,
And so hold on when there is nothing in you
Except the Will which says to them: ‘Hold on!’
If you can talk with crowds and keep your virtue,
Or walk with Kings-nor lose the common touch,
If neither foes nor loving friends can hurt you,
If all men count with you, but none too much;
If you can fill the unforgiving minute
With sixty seconds’ worth of distance run,
Yours is the Earth and everything that’s in it,
And-which is more-you’ll be a Man, my son!

Književni prijevod ove pesme je podesiti. Naziv pesme različitih autora također prevesti drugačije: «Ako», «će biti», «zapovest», «Kad» … Najpoznatiji prijevod S. Marshak i ML Lozinski. I stvarno sviđa prevod, koji sam našao na . hakikas.livejournal.com — . hakikas.livejournal.com — ovdje možete upoznati autora, a ja ću podijeliti s vama njom divan prijevod.

Kohl glavu ne gubi,
Iako su svi ludi, da ste krivi,
Kohl sam potpuno vjerujete,
Dok je svoje kritičare i ljubavi;
Pošto ste u mogućnosti da neumorno čekati,
Ili, kao kleveta, ne lažu,
Ili, mržnja oprostiti strpljenje,
Nije tschishsya pokazati nadmoć;
Kohl snovi, ne robuju san
Kohl nije mislio propast za sebe,
Kohl se sastao sa trijumfom i bedoyu,
Vi s jednakim silu kako bi ih sumnjam;
Kohl vynesesh kada istu reč
Pereinachit, FED budale
Ili od srušenog pitanje života ponovo
Sušeni ljepilo skrapa u komadima;
Kohl ste u mogućnosti staviti sve na kartici,
Sve rizikovao koja je morala da pobedi,
I izgubiti, da se vratimo na početak,
Ništa hintovanje da žali;
Budući da napravite srce, živce i vene
Služiti vas, iako oni već nisu mogli stajati,
Iako je sve u tebi je mrtav, ali sa snagom volje
Ponavlja: « » Kako bi im se pomoglo;
Kohl sjećam koji ste govoreći gomili,
Sa kraljevi ne gubi jednostavnost,
Kohl neprijatelj ili prijatelj nema moć nad tobom;
Kohl cijeniti sve bez preferencije, vi ste;
Kohl važnost svake sekunde znate
Kao sprinter koji je počinio trku,
Tada je cijeli Zemlju kao poklon dobijete,
I više od toga, sine, — čovjek!

Još jedan autor, koji ne mogu reći — Adrian Mitchell Adrian Mitchell 24 oktobar 1932 — 20 decembar 2008), britanski pjesnik, romanopisac i dramski pisac. To se često naziva britanski Majakovskog kao tema Mitchell umjetnosti, često postaju socijalni problemi u društvu, kao i povijesnih događaja. Radovi autora je gotovo uvijek vrlo ironično. U 2003. godini, Adrian Mitchell prije rata u Iraku još jednom pročita svoj ​​poznati iz redova To whom it may concern

I was run over by the truth one day.
Ever since the accident I’ve walked this way
So stick my legs in plaster
Tell me lies about Vietnam.

Heard the alarm clock screaming with pain,
Couldn’t find myself so I went back to sleep again
So fill my ears with silver
Stick my legs in plaster
Tell me lies about Vietnam.

Every time I shut my eyes all I see is flames.
Made a marble phone book and I carved out all the names
So coat my eyes with butter
Fill my ears with silver
Stick my legs in plaster
Tell me lies about Vietnam.

I smell something burning, hope it’s just my brains.
They’re only dropping peppermints and daisy-chains
So stuff my nose with garlic
Coat my eyes with butter
Fill my ears with silver
Stick my legs in plaster
Tell me lies about Vietnam.

Where were you at the time of the crime?
Down by the Cenotaph drinking slime
So chain my tongue with whisky
Stuff my nose with garlic
Coat my eyes with butter
Fill my ears with silver
Stick my legs in plaster
Tell me lies about Vietnam.

You put your bombers in, you put your conscience out,
You take the human being and you twist it all about
So scrub my skin with women
Chain my tongue with whisky
Stuff my nose with garlic
Coat my eyes with butter
Fill my ears with silver
Stick my legs in plaster
Tell me lies about Vietnam.

Predlažem vam da slušate ovu pesmu autora:

Nakon što je istina meni naopako bačena,
I go osakaćen od dana
Dakle, pour mi gips nogu
Navreno mi o Vijetnamu.

Čuo sam alarm, vikao je u bol
Ja sam ne razumiju i zadremala ponovo
Dakle, ubacite moje uši bisera
Sipajte gips na nogama
Navreno mi o Vijetnamu.

Zatvorim oči i vidim vatru
Napravio sam kataloga sva imena mermera
Tako da sam ljepilo kapaka meda
Držite moje uši bisera
Sipajte gips na nogama
Navreno mi o Vijetnamu.

Nešto puši, nadam se, mozak
Od njih Scatter cvijet latica
Dakle, tamp nozdrvama luk
Ljepilo kapcima med
Držite moje uši bisera
Sipajte gips na nogama
Navreno mi o Vijetnamu.

U vrijeme zločina gdje ste bili?
U blizini Cenotaph * uzburka blato?
Dakle, skuyte moj viski vilice
Tamp nozdrvama luk
Ljepilo kapcima med
Ubacite moje uši bisera
Sipajte gips na nogama
Navreno mi o Vijetnamu.

Da bombardera! U ništa ne krive sebe
Sva ljudska Iscedi
I grebao moja žena koža
Skuyte moj viski vilice
Tamp nozdrvama luk
Ljepilo kapcima med
Ubacite moje uši bisera
Sipajte gips na nogama
Navreno mi o Vijetnamu.

* Cenotaph — spomenik britanskog, koji je poginuo u Prvom svjetskom ratu.

Prevođenje Kirill Medvedev.

Moj omiljeni rad Adrian Mitchell je The Castaways or Vote for the Caliban je zabavan, zabavan i istovremeno suptilni filozofska pjesma bez rime. To govori o ljudima koji su bili na pustom otoku. Svaki od njih se brzo naći ponešto za svakoga. Translate mene usudio.

A Pacific Ocean —
A blue demi-globe.
Islands like punctuation marks.
A cruising airliner;
Passengers unwrapping pats of butter.
A hurricane arises,
Tosses the plane into the sea.
Five of them, flung onto an island beach,
Survived.

Tihi ocean —
Plava hemisfera
Dole, kao interpunkcija, otoke,
Zujanje aviona.
Putnici šušti omoti iz ulja.
Odjednom se približava uragan,
On baca avion u ocean.
Pet putnika
Bačen na pješčanoj obali,
Sačuvane.

Tom the reporter.
Susan the botanist.
Jim the high jump champion.
Bill the carpenter.
Mary the eccentric widow.

Reporter Tom.
Botaničar Susan.
Jim je prvak u skoku u vis.
Bill Carpenter.
I eksentrichnaya udovica Marija.

Tom the reporter sniffed out a stream of drinkable water.
Susan the botanist identified the banana tree.
Jim the high-jump champion jumped up and down and gave them each a bunch.
Bill the carpenter knocked up a table for their banana supper.
Mary the eccentric widow buried the banana skins, but only after they had asked her twice.

Reporter Tom je odmah znao gdje pronaći pitku vodu.
Botaničar Syuzan banana stabla lako prepoznati.
Jump prvak, Jim, otkinuo vrhove gomilu banana.
Bill Carpenter fashioned sto za njihovo banana večeru.
Mary eksentrichnaya udovica pokopan kore od banana, ali tek nakon što je upitan o tome dva puta.

They all gathered sticks and lit a fire.
There was an incredible sunset.
Next morning they held a committee meeting.
Tom, Susan, Jim and Bill
Voted to make the best of things.
Mary, the eccentric widow, abstained.

Oni su u potrazi za ogrevno drvo, a potom zapalio vatru.
Sunset je neuporedivo.
Sljedećeg jutra, održali su sastanak.
Tom Syuzan, Jim i Bill
Glasali za kako bolje za opremanje.
Mary eksentrichnaya udovica bilo uzdržano.

Tom the reporter killed several dozen wild pigs.
Tanned their skins into parchment
And printed the Island News with the ink of squids.
Susan the botanist developed the new strains of banana
Which tasted of chocolate, beefsteak, peanut butter,
Chicken and boot polish.

Reporter Tom poginulo nekoliko desetina divlje svinje,
Napravio sam od njihove kože pergamenta
I na kojoj je pisalo u mastilo hobotnica otoku vijesti.
Botaničar Syuzan donio nove sorte banana,
S okusom čokolade, odrezak, puter od kikirikija,
Piletina i krema za cipele.

Jim the high jump champion organized organized games
Which he always won easily.
Bill the carpenter constructed a wooden water wheel
And converted the water’s energy into electricity
Using iron ore from the hills, he constructed lamppost.
They all worried about Mary, the eccentric widow,
Her lack of confidence and her-
But there wasn’t time to coddle her.

Jump prvak Jim organizirao je sportsko nadmetanje,
I oni i dalje pobijediti s lakoćom.
Bill Carpenter izgradio drveni točak vode
I on je počeo da biste energiju vode u električnu energiju
Uz željezne rude, pa je izgradio ulica lampa.
Svi zabrinuta Mary eksentrichnuyu udovica
Tokom svog nesigurnosti —
No, u svakom slučaju, nemam vremena to nyanchitsya.

The volcano erupted, but they dug a trench
And diverted the lava into the sea
Where it found a spectacular pier
They were attacked by the pirates but defeated them
With bamboo bazookas firing
Sea-urchins packed with home-made nitro-glycerin.

To se dogodilo vulkanske erupcije, ali su iskopali rov,
Poslao lava u more,
Gdje je ona, zamrznuta, postalo je prekrasna marina.
Oni su napali gusari, ali su ih prevazišli
Uz bazuke od bambusa,
Ono što pucaju morskih ježeva na kućnom nitroglicerina.

They gave the cannibals a dose of their own medicine
And survived an earthquake thanks to their skill in jumping.
Tom had been a court reporter
So he became a magistrate and solved disputes
Susan the Botanist established
A University which also served as a museum.
Jim the high-jump champion
Was put in charge of law enforcement-
Jumped on them when they were bad.
Bill the carpenter built himself a church,
Preached there every Sunday.

Ponudili su kanibalov svoj novi lijek,
Iskusni zemljotres zbog sposobnosti da skoči.
Tom radili izvještavanja iz sudnice,
Dakle, on je postao sudija i riješiti sve sporove.
Botaničar Syuzan osnovana univerziteta,
Koji također služi kao muzej.
Prvak u skoku u vis na čelu
Agencije za sprovođenje zakona —
Žurno prekinuo sve neposlušnost.
Bill Carpenter sagradio crkvu,
Pročitao sam propovijed tamo nedjeljom.

But Mary the eccentric widow…
Each evening she wandered down the island’s main street,
Past the Stock Exchange, the Houses of Parliament,
The prison and the arsenal.
Past the Prospero Souvenir Shop,
Past the Robert Louis Stevenson Movie Studios, past the Daniel Defoe Motel
She nervously wandered and sat on the end of the pier of lava,
Breathing heavily,
As if at a loss,
As if at a lover,
She opened her eyes wide
To the usual incredible sunset.

Ali, to je Marija, udovica eksentrichnaya …
Svake večeri, ona je lutala kroz glavne ulice otoka,
Past razmjene, pored doma parlamenta,
Past zatvora, pored oružarnicu,
Past Studios Motion Pictures Robert Louis Stevenson, pored Motel Daniel Dafoe.
Ušla je nervozno, a zatim sjedio na rubu mola iz lave.
Zadihan,
Kao da je na gubitku,
Kao da gleda voljeni,
Širom otvorenih očiju
Ona razmišlja uobičajene neuporedivo zalazak sunca.

Ova pjesma ostavlja pitanja, ali bez odgovora. Na neki način, radi se o svima nama, o onome što radimo i zašto to radimo. Činjenica da je svako od nas živi u svom svijetu, a za sve frke, ponekad ni ne primijetiti da su ti naši svjetovi često ukrštaju. Možda bi trebalo biti, a možda i ne bi trebalo biti. Neko nađe radoholičar Susan, neko bliže lasica reporter Jim, a neko uvijek izgleda kao Mary bez ostvarivanja vrijednosti predložak i uznemiravanja drugih njegovih melanholije.

Naravno, moja priča o pjesnicima, pisanje slova na engleskom jeziku, beskrajna. Bez imenovanja još mnogo slavnog imena. Među njima je bio i William Shakespeare, Edgar Allan Poe, i Charlotte Bronte, i William Wordsworth i Edward Lear … Ja mogu nadati samo da je njegova priča, sam se probudila radoznalost čitalaca, a možda će neko žele da nastave studij sebe na engleskom jeziku poezije.

 

  3822

Postupak